Balkan Criminology

Partners

A Max Planck Partner Group

Istraživački fokus III

Istraživački fokus III: Međunarodno kažnjavanje

Nedavna nasilna povijest velikog dijela Balkana isti čini dobrom polaznom točkom za empirijsko izučavanje pitanja međunarodnog kažnjavanja. Reakcije javnosti u svim pogođenim državama i izjave žrtava nakon svake presude ICTY-a (Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju), posebice u odnosu na blage kazne izrečene 'najlošijima među lošima', jasno ukazuju na nedostatak svrhe i načela po pitanju međunarodnog kažnjavanja. Isto vrijedi i na nacionalnoj razini, gdje se počiniteljima najgnjusnijih zločina počinjenih tijekom oružanih sukoba redovito izriču znatno blaže kazne negoli 'običnim počiniteljima', iako se navedeno može smatrati i dvojbenim.

Međunarodno izvršavanje presuda, područje koje dosada nije privuklo gotovo nikakvu istraživačku pažnju, je u središtu interesa Filipa Vojte. U svom istraživačkom projektu “Kažnjavanje i izvršavanje presuda za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava počinjene u bivšoj Jugoslaviji” pokušava pružiti preporuke za poboljšani tretman međunarodnih zatvorenika, utemeljene na sustavnom empirijskom ispitivanju kaznenih pristupa razvijenih za osuđenike ICTY-a, unutar okvira uvedenih mehanizama u zatvorskim sustavima različitih europskih država, njihove kriminološke aspekte, kao i njihovu korelaciju s temeljnim penološkim pitanjima međunarodnog izvršavanja presude.

Balkan nije samo regija pogođena međunarodnim kažnjavanjem, već i regija koja aktivno sudjeluje u kreiranju kaznenih okvira koji su potpuno neproporcionalni i neprimjereni u pogledu retributivnog aspekta i zastrašujuće/odvraćajuće funkcije kažnjavanja (usporedi primjerice sudačke stavove prema kažnjavanju (Albrecht & Sieber, 68, 76) s praksom kažnjavanja (npr. Documenta)). Utječe li ovakav nedostatak svrhe i načela međunarodnog kažnjavanja na potencijalno buduće nasilje i na koji način se međunarodno kažnjavanje može unaprijediti su prvenstveno kriminološki relevantna empirijska i teoretska istraživačka pitanja, koja bi mogla imati značajan odraz na regionalnu praksu kažnjavanja, ali i na normativnu evoluciju međunarodnog kaznenog prava, a samim time i na globalnu sigurnost u cjelini. Valja se složiti s Ewaldom koji ističe da i 17 godina nakon stvaranja ICTY miran suživot u bivšoj Jugoslaviji nije moguć bez silovitog angažmana međunarodne zajednice, posebice Europske zajednice, te da je mržnja među različitim etničkim zajednicama i nekoć zaraćenim stranama sukoba, a kako to navode upućeni i stručnjaci, svakodnevna pojava, a što je dovoljan razlog za preispitivanje postojećih pristupa i zahtijevanje inovativnih novih odgovora po pitanju pozicioniranja globalne sigurnosti i međunarodnog kaznenog pravosuđa, a kao njezinog supstancijalnog dijela (Ewald, 402).

Trenutno je akademski interes kao i znanstveno istraživanje na području međunarodnog kažnjavanja usredotočeno na prilično usku normativnu perspektivu (za normativne pristupe vidi primjerice Bassett, Schabas ili Ohlin), dok se empirijsko proučavanje kažnjavanja još uvijek nalazi u svojim začecima (Ewald, 365). Moglo bi se reći da su kazneno pravo i kaznena politika utemeljeni na arbitrarnim religioznim i moralnim uvjerenjima koja nemaju nikakvu znanstvenu osnovu, na pogrešnim pretpostavkama o univerzalnosti, nepromjenjivosti ili apsolutnoj prirodi određenih moralnih standarda i pravila, pa da radi toga spomenutom uskom normativnom diskursu nedostaju kriminološke činjenične i znanstveno pribavljene spoznaje utemeljene na istinitim, objektivnim i nepristranim informacijama o kriminalu, njegovim počiniteljima i žrtvama, informacije koje su oslobođene predrasuda i neopterećene unaprijed stvorenim idejama i prethodno postavljenim stajalištima (Fattah, 145-147). No, neosporno je da holistički pristup izučavanju međunarodnog kažnjavanja zahtjeva kako kriminološku tako i kaznenopravnu perspektivu. Stoga će ovaj istraživački fokus ponuditi empirijski utemeljenu evaluaciju (engl. lessons learnd) međunarodne prakse kažnjavana pred ICTY u svim pogođenim državama bivše Jugoslavije, uključujući i Hrvatsku koja je, iako konceptualno nije dio Balkana, ipak nedvojbeno involvirana u njegovu nedavnu nasilnu povijest (a samim time i pogođena režimom kažnjavanja od strane ICTY - za kritički osvrt vidi Derenčinović 2005). Ova prvenstveno empirijska i teoretska kriminološka 'studija slučaja međunarodnog kažnjavanja na Balkanu' trebala bi biti relevantna ne samo za Balkan, nego i za druge aktualne ili buduće post-konfliktne regije pogođene iznimno rasprostranjenim nasiljem. Istovremeno će pružiti čvrstu podlogu za znatno širi interdisciplinarni akademski diskurs, uključujući ne samo praksu međunarodnog kažnjavanja, nego i izvršavanje takvih kazni.

MPPG kontakt za istraživački focus III: Filip Vojta